Vanda Mikšić: Tragom Georgesa Pereca. Književno prevođenje kao pisanje čitanja, Meandar Media, Zagreb, 2024, 294 str, ISBN 978-953-334-334-1. (recenzenti prof. dr. sc. Krešimir Bagić, prof. dr. sc. Iva Grgić Maroević)

Polazeći od ideje traduktologije kao empirijske discipline u kojoj teorija proistječe iz iskustva i prakse, u ovoj se knjizi književno prevođenje propituje bez preskriptivnih ambicija, kao subjektivan i kreativan poetički čin koji nije lišen etičkih i političkih aspekata. U tu se svrhu autorica služi korpusom sastavljenim od dvaju romana Georgesa Pereca koje je osobno prevela: La Disparition (1969), odnosno Ispario (2012), te La Vie mode d'emploi (1978), odnosno Život način uporabe (2014). Georges Perec iznimno je kreativan autor heterogena opusa koji je svako djelo pomno promišljao i konstruirao, najčešće na temelju nekog ograničenja koje je samome sebi zadavao u nastojanju da ih pretvori u narativne okidače. Osim toga, igre riječima sveprisutne su u njegovim djelima, kao i intertekstualnost te diskurzivna hibridizacija, zbog čega su i oba odabrana romana krajnje izazovna za prevodioca. Prva dva poglavlja knjige posvećena su složenim konstrukcijskim mehanizmima na kojima počivaju ta dva romana te globalnim strategijama prevođenja na temelju kojih su nastale inačice Ispario i Život način uporabe. Treće se poglavlje fokusira na tekstualne i prijevodne aspekte jednog dijela romana Život način uporabe, u stručnim krugovima znan kao Kompendij. Četvrto je poglavlje posvećeno vlastitim imenima u dvama romanima i mogućnostima njihova prevođenja. Citatnost je tema petoga poglavlja, gdje se na primjeru jedne Mallarméove pjesme, koja je u formi lipograma ugrađena u Perecov roman, pokazuju kompleksnost intertekstualnih relacija i izazovi što ih oni predstavljaju za prevodioca. Budući da roman Ispario obiluje igrama riječi, u šestom poglavlju analiziraju se mogućnosti njihova prevođenja s obzirom na diskurz, kontekst, funkcije i učinke što ih te igre nastoje polučiti. Sedmo je poglavlje posvećeno hibridnom diskurzu koji je izrazito prisutan u romanu Ispario, a koji prevodiocu omogućuje kreativna rješenja. U osmom, zaključnom poglavlju autorica se bavi temom prijevodne arheologije na primjeru vlastitog prijevoda na francuski jezik jednog Perecova teksta objavljenog u sarajevskom časopisu Pregled, čija je izvorna verzija u međuvremenu izgubljena. Knjiga je prvenstveno namijenjena stručnjacima i studentima iz područja traduktologije, književnim prevodiocima te općenito filolozima.